komentiraj (1) * ispiši * #
"Da ti dam sve što osjećam ovu noć nebi bio sam, moje ruke da te zagrle nikada te nebi pustile!"
petak , 23.10.2009.Evo mene... Nemam pojma odakle da krenem...
Evo nakon dugo vremena jedan običan, normalan post...
Nikakvih stihova i to.... Opet sam ufurana u neki svoj paralelni svijet...
I opet se zamaram onim šta-bi-bilo-kad-bi-bilo...zašto nije i zašto nikada neće biti... uglavnom.. umorna sam od svega....od svađa oko mene...
od grižnje savjesti...od svega što me okružuje...i pitam se opet...
kako bi bilo da sam ostala s markom..(btw bivši kojeg rijetko spominjem
jer, ipak, lik me nazvao kurvom...I to iza leđa...) no da... kako god
bilo s njim sam bila sretna..čak i kad smo se svađali...
i teško priznajem ali fali mi...fali mi njegov cinizam...umišljenost...
razmaženost..i sve ostale sitnice koje su ga činile takvim kakav je...
Ali jedno je sigurno...on me volio...prvi i jedini put u životu...
osjećala sam da me netko voli... Što se dogodilo pitate se...
dogodilo se sranje..obična svađa koja je dovela do kobnih posljedica...
s čime me sada smatra...kurvom u plavoj haljini... divno... jel? ne zamara me to previše...jer, šta ima od toga što to priča?? apsolutno ništa...
jer, i on i ja dobro znamo da sam sve ali kurva nisam...to je sigurno...
Da krenem malo o situaciji sa klošarom... opet komplikacije...
ma ostaje sve isto...a ništa isto nije..prijatelji..? da ali ne kao prije...
nemogu vam opisati kako se sve promjenilo... čudno...
povlačim se u sebe pred svojim vlastitim društvom
i sve češće budem odsutna...u svom malom svijetu...
Pitam se samo...hoće li ikada shvatiti...Možda..ali bit će mu kasno
jer, sada sam ja ta koja nebi s njim u vezu...
trebam dečka...sigurnost....ljubav...ali ne od njega...
to sam također zaključila...i tu se misli vrate na....ma nebitno....
Ponovo sam se našla u nekoj situaciji kad ne vidim izlaz...
ništa ne vidim..moja misija je završena... pomogla sam curama
da se pomire... bila sam svojoj ekipi moralna podrška...
i što sam dobila? čak ni obično hvala... ali iznutra onaj osjećaj...
vrijedio je više od hvala...pomalo razočarana ...ljuta...ne znam ni
sama kakva sve ne.... kao drugo upravo čitam svoje riječi s papira ma radili smo nešto iz vjeronauka.. prvi put nekom profesoru na
papiru kažem sve što mislim... kao da pišem na blog...
dao mi je faking peticu ali nije ni pročitao..to je profesor od kojeg
sam očekivala puno..a opet razočaranje... i čitam ja sada te riječi
i shvatim kako sam dobra glumica...
jer, one riječi na papiru i ona osoba koja sam u školi
su dvije različite osobe...totalno...
u razredu se smijem...pričam gluposti.... najluđa sam...
i ljudi me takvu prihvaćaju... čim panem bar na minutu mi
pane jebena maska...gotovo svi se miču...
hvala ljudi...iskreno...to se i očekivalo od vas....:S
DEFINITIVNO...:
Mnogo fraza, mnogo snova u njenoj glavi. I ništa od želje da se za život bori.
komentiraj (20) * ispiši * #
"Negdje uz put ja sam te izgubila ni jedan nema to sto sam u tebi ljubila"
četvrtak , 01.10.2009....I ponovo ista ja...
...Ponovo taj sjaj u mom oku...
...Ne, nije to sreća...
...To je odsjaj neke bolje prošlosti...
....Počinjem se pitati..
.....Što se to događa samnom...
....Zašto ni jedan nije dovoljno dobar....
....Uzdam se u prijatelje...
.....Zbog njih se ne predajem
.....vidim da im trebam...
....I dignem glavu, navučem osmjeh...
......Vidim da me ostali ljudi bolje prihvaćaju ovakvu
....glumicu...Zaslužujem oskara...Zar ne...??!!
...Duboko u meni živi malena djevojčica....
....djevojčica tako čista, tako nevina....
.....ta djevojčica naučila me što je to ljubav.....
....Što su to padovi...što je to sreća...
....Naučila me kako je ljepo biti u tvom zagrljaju...
...No, onda me probudila i iz toga sna...
....ali nije mi dala da potonem....
.... pomirena počela sam živjeti sa svojom sudbinom....
... prestala sam žaliti za danom kad te ne ugledam....
... prestala sam oplakivati dane nakon slučajnog susreta s tobom...
... jer ova ljubav me spašava...
... djevojčica me spasila...
... svojom nevinom ljubavi...
... djevojčica koja živi u meni...
... djevojčica koja sam ja...
... u srcu...
... u ljubavi...
....ponosna na sebe...jer, izvukla sam sama iz sebe
......ono najbolje... Brinem se za prijatelje...
...trudim se pomoći im...jer, vidim jedan po jedan padaju...
.....a ja? ...ja sam u redu...tako mora biti....ja sam ...
....manje bitna.......i ostaje mi razmišljanje....
.......Da li jednostavno prošlost mora biti odgovor,....
.....a ne pitanje...jer tri točke se ne priznaju?
....izgleda da mi se mora vratiti...
...ponovo.... da konačno završim s njom....
..... Jer nije bitno kada vi mislite da je kraj,.........
...... već kad ona to odredi.........
...i rekla sam da ću od sada sanjati snove u boji....
...jer, na vrhu uvijek ima mjesta ako se krene sa dna...
....teško je bez tebe, trebam zagrljaj, podršku....
....kada dođu ona hladna vremna....
.....kada počnu padati kiše....
.....čujem samo zvuk tišine....
..želim da tako i ostane...
....čemu zvukovi kad se obijaju o hladne zidove....
...čemu hladne rječi...
...bolje je slušati zvuk tišine...
....a sada krećem ostvarivati svoje....
........SnOvE u BOJAMA....=))) <3<3
komentiraj (9) * ispiši * #
Dajes mi snagu i nista ne mogu ni vatra, ni led sve cu poslati k vragu i moj se strah vec dao u bijeg...<3<3
ponedjeljak , 31.08.2009.Vrijeme je za nešto novo...Za nešto lijepo..
Poslije kiše dolazi sunce...
Upravo tako... I sada dok pišem ovaj post
sunce mi se probija kroz prozor i
prekrasno obasjava moj kutak...
Ponovo si tu...
U mom životu...
Drago mi je zbog toga...
Ponovo si me podigao sa dna...
No, sad ćeš se nasmješiti i reći ne, jaka si ti Bubi...
Znam, jaka sam zahvaljujući mojoj jedinstvenoj ljutici...
Naučio si me kako da se suprostavim...
I jesam, svaki šamar vratila sam duplo...
Svaku uvredu sam vratila...
Dovoljno su nam upropastili život...
Neće više..Obećavam...
Uvijek sam ti pripadala, znaš to...
Uvijek si bio tu u mislima i snovima..
Moj mali anđeo/vrag po potrebi...
Nisi savršen..ni ne tražim to od tebe...
Tražim samo ljubav i pažnju...
Već je dobivam... Razmazit ćeš me srećo =)
Volim te... Volim tvoj osmjeh...
Volim tvoje smeđe tople okice...
Volim tvoje vrckaste šale...
Tvoje poljupce, nježnosti....
Volim kad mi govoriš lijepe stvari...
Kad se šalimo kako ćemo dati imena djeci...
Lana, Mihael, Sara...=)
Volim što me voliš...=)
Ti me voliš baš ovakvu kakva jesam...
Kraj tebe ne moram biti
nešto što nisam,...
voliš svaku moju manu..
Ma jednostavno si jedinstven............
Gledam van...Prekrasno sunce obasjava
svijet oko mene.. Svaka travka blista...
Željela bi da si ovdje da uživaš u pogledu samnom...
Bolesna sam... Trebam tvoj dodir....Trebam tvoju zaštitu...
Brigu i pažnju... Dobivam je...
Kad god poželim tu si, samo za mene...
Ali...
Tako se bojim.... Previše si mi pod kožom...
Pustila sam te previše blizu...
Ali sad je kasno.....Anđele nemoj me razočarati..
Predajem sve u tvoje ruke..=) <3<3
komentiraj (29) * ispiši * #
naci ces cvijet sto po meni miriše..... naći ćes cvijet koji nestaje...... bit će to cvijet koji umire....
subota , 29.08.2009.Nikada moj anđele nećeš saznati kako ova porculanska lutka plače...
Nikad nećeš saznati da se iza nacrtanog osmjeha krije
vrisak boli... Krvavo ime na mojoj ruci...
Zaključana u sobi... Dok se note šuljaju kroz tamu
uzimam oštricu.. Tako lijepo klizi kožom...
Tako se lijepo osjećam dok mi se ježi koža...
Krv klizi po srebrnoj oštrici... Tako tamna...
Pred očima mi titra tvoje lice...
Tvoje smeđe oči... Izgubljen pogled...
Pitam se kako si ti?
Kako živiš izgubljeni moj anđele??
Pitam često ljude za tebe...
Kažu mi da si sretan ili da to pokušavaš biti...
Kajem se što sam te otjerala iz svog života..
Žao mi je što sam odustala od borbe...
Ali pokušaj shvatiti.... Srušilo se sve...
I sada sam sama..Nemam nikoga..
I ti si to znao ipak si otišao...
Priznajem anđele pao si u mojim očima...
No, što tebi znače ove riječi??
Što ti znače riječi jedne lutke sa
nacrtanim osmjehom koja leluja
negdje u izgubljenom svijetu
između prošlosti i sadašnjosti...
Iako ona ondje čeka tebe...
I zna da nećeš doći...
Preponosan si da bi se javio...
Preponosan da bi priznao...
Spustila sam oštricu noža..
Izlazim van... Nalazim ondje samo noć
ostavljena je ovdje da mi lice sakrije...
Opet si na dnu lutkice.... Okrenem se...
Iza mene stoji lutalica... Nasmješim mu se i krenem dalje...
Nemoj mi se smješiti tim lažnim osmjehom...
Prošao sam previše toga da povjerujem...
Ne želim ga slušati, ne želim stati...
Navlačim kapuljaču na glavu i ubrzam korak...
Vjetar mi udara u lice mokro od suza........
Ali ja, ne osjećam ništa...
Nemam snage ni glasa pustiti
od ove tuge koju osjećam...
Nemam snage hodati,
umorno i lijeno spuzim
na našu klupu.. Sjedim sama i čujem
samo suze koje kapaju niz moje lice...
Shvaćam da sam se promjenila..
Promjenio se moj čvrsti stav prema životu...
Nikad nisam dozvolila osobama da mi priđu bliže..
Čak ni onom koga sam prvog voljela..
Ovaj put sam popustila...
Život je borba, prihvati je...!
Negdje uz put odustala sam od borbe...
Ili možda izgubila sam tu borbu...
Život me potukao...Uzeo mi sve...
Ipak život je još tu..
znači nisam potpuno na dnu...
Ali toliko puta sam htjela nestati potpuno
predati tu borbu...
i ta borba koju bi trebala izdržati
još više vuče me u tu tamnu rupu...
I nekad se pitam zašto borba još traje,
zašto je život ovakav kakav je,
a takav je zbog tebe...
Slomila sam se...Slomio si me..
Sjećaš li se te noći kad sam na
ovoj klupi prvi put zaplakala pred tobom?
sjećaš li se tijela koje je drhtalo...?
Usana koje ti nisu mogle reći zbogom...?
Sjećaš li se uopće lutke od porculana
koja te voljela a ti si je izgubio...
I svjestan si toga da sad povučeš konce
ove porculanske marionete došla bi tebi...
Iako si me izdao, razočarao, slomio
zauvjek ću te pamtiti kao savršenu osobu,
jer si takav u mojim snovima, anđele!
P.S.- Preuredila sam blog koji je nekad bio naš...
sada je moj.. evo pogledajte....
KliKnI oVdJe...
komentiraj (12) * ispiši * #
Ako te pitaju ko je ta mala sto ludo voli,reci im o meni. Reci da nisam ni lijepa ni ruzna,da su mi oci duboke i smedje,pa dodaj:"Bila je simpa i ludo me voljela"
srijeda , 12.08.2009.Jednostavno je teško zaboraviti neke stvari ma koliko se trudila. Stvari koje su već odavno izgubile svoj smisao. Voljeti nekoga, a znati da tu više nikada ništa neće biti, teško je...
Svakim danom sve više gubim snagu, bojim se svoje propasti. Ljubav je neopisiva, ona je ujedno nešto divno i nešto najgore. Svjetlost u životu, bol na srcu. Koliko samo puta kažem sebi gotovo je, tu je kraj. Govorim to a želim suprotno. Um mi nadvladava srce.
Pokušavam utišati uzdisaje duše, ugušiti glasove koji mi govore ono što i srce, da je to ljubav, iskrena. Ali nemoguće je zaboraviti svu tu sreću koju sam tada imala, sve ono što osjećam još uvijek iskreno je...predano,do kraja.. Osjećam da po prvi put iskreno volim. Iako sam mlada znam šta znači iskreno voljeti. Valjda je ljubav i poslije toliko mjeseci osjećati isto kao prvi put, valjda je ljubav i poslije toliko mjeseci zadrhtati kada god ga vidim, valjda je ljubav pri pomisli na njega osjetiti čudan drhtaj u stomaku, tijelu. Valjda je to ljubav...
Zaista je iskreno ono što osjećam, iskreno je ono što mislim...ja stvarno iskreno volim. Bože, pa ova ljubav toliko boli. Zašto on jednostavno ne izađe iz mog srca. Pa prošlo je dugo vremena. Prošlo je toliko dana ispunjenih bolom, zar više vrijedi čekati, nadati se...zar vrijedi više patiti. Bol me ubija, želim da nestane, želim zaboraviti...trudim se ali ne mogu. Prokleta ljubav ubija me...zašto jednostavno ne nestaneš...zašto još uvijek živiš u meni...zašto još uvijek...ZAŠTOOOOO.........??? Reci mi poluglasno, šapni mi...I onda...nestani...idi...iz moga života...iz mojih snova...
Bila sam hrabra zbog tebe...Nisam se slomila, učinila sam to zbog tebe... Učini i ti nešto za mene.... Digni glavu i idi... Priznajem boli me sama pomisao na to....
Ali idi obećavam neću plakati...Neću gledati....neću......
Sjedim, sjedim u svojoj sobi i gledam u ekran razmisljam o necemu
svasta mi se mota po glavi sve bih dala da vratim vrijeme unazad
ne znam ni ja sama zasto dali bi išta mogla promijeniti ne osjecam se spremnom za to u glavi mi se vrti neka pjesma... da... jedan....
tu je u meni budi mi osjecaj gozote, i tuge
zivot mi je tako gozan, da sam prestala vjerovati u sve u ljubav u sreću u sudbinu....nestala je nada, pustinja nema nicega samo pepeo moga zivota
ne znam sta da radim, gledam okolo i shvacam : moj zivot nema smisla
nema nicega kao sto rekoh samo pustinja i nista vise
razmisljam da li da bacim taj ''pepeo'' u rijeku da li da sve zaboravim ??da okrenem novu stranicu zivota ???ne, jednostavno ne mogu to sam vec napravila i vise ne zelim dosta mi je novih stranica
samo mi donesu nove brige a i neku novu zabludu da je to sve super
zasto ja sjedim?
zasto ne trcim ?
zasto ne jedem?
odgovor je samo jedan
nemam zasto to raditi, nemam volje, nema niceg
sutra je novi dan...
Dakle, nakon kronične neispavanosti, provedene gledajući u ekran moga kompjutora i dok je je ista pjesma bila na repeat, ja mogu s ponosom reći da se osjećam dobro. Ili bar da sam se osjećala i lošije.
komentiraj (13) * ispiši * #
pozdrav srećo moja... na neko vrijeme...duže vrijeme.... i prvi put da ti kažem da znaš... volim te... i to ostaje...zbogom...
nedjelja , 19.07.2009.Bojim se da ti zadajem pretežak zadatak, jer mislim da ja za tebe neću biti divlji cvijet nego gorki pelin. Vidiš me na ulici i u sebi govoriš kako ti se gadim, osjeti se to, negativne vibracije i razočaranje u očima, ne sakriva se lako. Što reći na to? Žao mi je, valjda, ponajprije zato što ja nisam mogla biti što ti želiš. Razumjela jesam, daleko od toga, to što ne govorim što razumijem, ne znači da to ne postoji. I dalje misliš da samo izrečene stvari su stvarne, ja ti tvrdim da nisu, one prešućene su postojanije od izrečenih. Razumjela sam sve, do tvog najmanjeg pokreta, ali nisam to rekla. I znam što ti treba sad....oke tvoja je želja da se nečujemo i ne želim te moliti..ipak, prije ili kasnije shvatit ćeš neke stvari...nema veze...zbogom uživaj u životu...sretno nađi neku koja će biti bolja....eto da...jednom, prvi i jedini put u životu i ja sam povrijedila nekoga....ne namjerno...nisam spremna na to...na to kad ga sretnem i u njegovim očima vidim kako sam ga razočarala... nemogu to...znam da sam ga razočarala...i nemogu se pomiriti s tim jer, razočarala sam i samu sebe...gadim se sama sebi...znači mi previše...volim ga..možda..ali nisam spremna....neke stvari... nije mi lako priznati ali sve će biti jasnije...Hvala ti, i oprosti za sve Ja nisam tebe vrijedna I ne zasluzujem te Tek' sad kad te nemam Tek' sada znam da si ti ...(dalje neću...boli...)....patit ćemo oboje...ali, proći će jednom... srećo moja... ima tu puno lijepih uspomena za pamtiti,...ima tu puno ne izgovorenog...nitko mi ne vjeruje....ipak ti to možeš vidjeti...nadam se...radim grešku najveću ikada...ali poštujem tvoju odluku neću ti se javiti....znam, nećeš ni ti meni....kao što si rekao možda je bolje tako...možda se nismo trebali čuti...ovako je još teže ponovo jebeni rastanak..i ponovo ja kriva...marchelo mi svira već dva sata.....svira za mene...za tebe...za nas...koje ne postoji...i samo znaj, kad god te slome, povrijede ili nešto slično..ja ću biti ovdje...da te slušam kako to samo ja znam...kako to samo tvoja ledena kraljica zna.....
Volim te.... Bez obzira na sve. ... Znaj da nisam znala, nikada mi nitko nije rekao..nikad mi nisi priznao...
Nek' te zagrli netko sretniji
cuvali te svi dobri andjeli
samo nekad me nadji da nam se
zvijezde sve zapale Nema dusa snage te da bori se
ovo je za nas put bez povratka..
i šta da još kažem... i dalje svira marchelo..i od sada zauvijek marchelo će svirati samo za moju sreću...samo za tebe...ne znam ni koliko je sati....ostajem bez teksta...mozak mi je kao spužva da ga sada iscjediš nebi izašlo ništa pametno...tako da..idem leći i spavati..sutra je novi dan...vrijeme je da se ode...drugom cestom...Svijet čeka na tebe sve je spremno...vrijediš puno..puno...naći ćeš bolju i mene zaboraviti...sretno....
komentiraj (9) * ispiši * #
"Na prošlost se ne osvrćite s tugom; više se neće vratiti. Mudro poboljšavajte sadašnjost; ona je vaša. Bez straha krenite ususret nepostojanoj budućnosti."
četvrtak , 02.07.2009.ponekad se zapitam ko sam ja ustvari? kada hodam ulicom i kada sam sa drustvom ja sam nasmijana, vesela, djevojka bez problema, djevojka kojoj je sve ravno do mora. ali to nisam ja,
kada sam sama onda nisam vesela. u dusi krijem bol i ne zelim da je drugi vide, moja dusa je mracna, tamna, bolna. prikrivam svoju tamnu stranu ne zelim da drugi vide da zivim samo zato sto moram..
ali nikada mi nije bilo jasno zasto to radim, zasto zivim dvojni zivot, zasto se pretvaram da sam nesto sto nisam. zelim biti ja. zelim biti ono sto jesam ali to ne mogu. jer ne zelim da drugi vide da patim.. i bilo mi je lijepo krenulo s onom forom bit ću kuja...hmm....da koliko dugo...neka 2 tjedna možda...i onda moj najveći uzor. santa ledena lik bez osjećaja skoro mi se rasplače i preklinje me da nebudem poput njega...upravo tada srušila se i ta nada ... no, sada ponovo razmišljam o tome....
jer, čula sam se s bratićem na msn-u on je hmm...igrač...veliki igrao se s mnogima, igrao se s najboljima...heheh a evo što kaže =)
(0:35:19) tina_bubalo@live.com jaooo mjenjaš se.... . :) ta je onda fkt posebna
(0:36:12) bubalo@freesurf.ch da samo znas :)
(0:36:27) bubalo@freesurf.ch a jbg nekad mora doci doba da se i ja izigro hehe
(0:36:44) tina_bubalo@live.com ee da...bilo je i vrijeme...hehe....
(0:36:53) bubalo@freesurf.ch psst :P
(0:36:59) bubalo@freesurf.ch imam nasljednika :P
(0:37:15) tina_bubalo@live.com hmmm.... heheh koga....? hahhahah
(0:37:30) bubalo@freesurf.ch :P
(0:37:57) bubalo@freesurf.ch cek da smislim
(0:37:58) bubalo@freesurf.ch äää
(0:37:59) bubalo@freesurf.ch tebe :P
i onda se zamislim pa i nije to tako loše...mislim igrala sam se prije njega...ja i maja...jao igrale smo se s velikim igračima opekle se...hmmm
ne..hihi već smo bile vješte u tome...a šta je loše u tome....u ostalom siguran si da nećeš biti povrijeđen....ipak teže je nego što mislliš i onda dignem glavu smijem se......nitko ne zna što se krije u meni....
tako je bolje...no, kada bolje razmislim što mi je sve donijela ta ljubav...nije vrijedno....
....lažna sreća.... lažni osmijeh....
.....tuga....očaj..... suze....
.... krvavo ime urezano na mojoj ruci....
e pa toga nema više....ide moje vrijeme....naprijed...glavom kroz zid nije uopće bitno samo neka ide...naprijed...tvrdoglavo s ponosom...i nikada neće saznati da je ovaj blog o njemu neće nikada saznati ni da sam pisala blog...i zapravo nikada nije saznao niti će ikada saznati ništa...ni ono što bi možda trebao znati...nikadaaaaaaaa
koliko god sam ja luda za njim...i koliko god da mi je pod kožom... nikada neću pregaziti svoj ponos zbog njega....ne samo zbog njega već zbog nikoga.....i pokušat ću svoj život urediti..kako god samo neka bude koliko toliko lijep....=)
jos uvijek te volim....svakim danom sve vise.... i uvijek cu te voljeti, ali imam i ja ponos ovo malo sto je jos ostalo od njega..... a ni moje srce nije od kamena..... ali shvatit ces ti jednom sta si imao, ali tada ce biti kasno.... kasno za sve....već sada je...>...KaSnO.
**...smij se život nije lak, smij se, život boli, smij se nek izgleda onako kako bi htjela...***
Kako mozes okljevati?
Izlozi se opasnosti!
Upusti se u svaku opanosu
Priliku! Prestani mariti za
Tuda misljenja,
Razmisljati o tim glasovima.
Ucini ono najteze na svijetu
Zbog vlastita glasa.
Djeluj zbog sebe.
Suoci se s istinom.
A onda iznenada
grmne nada
povrh svih uspavanih želja
i sve se zdrobi u meni
uspravim se i smijem.
To je to za sada ionako sam se nešto puuno raspisala .... hmm...pitam se kome će se dati uopće čitati....=) hehe pozdravljam vas sve...pusa,..od vašeg anđela....s greškom....=)
komentiraj (3) * ispiši * #
